polako silazimo stepenicama,
u podrume osjećaja.
svuda oko nas trune duša,
vapi, za suptilnom analizom.
poroci gube na popularnosti,
više nisu zanimljivi.
previše je novaca potrošeno
na reklamne poruke.
sve to aludira na med i mlijeko,
što teku potocima.
samo, svi ti potoci se,
ne ulijevaju u naše živote...
danas smo slobodni,
danas smo sretni.
zato traje rat,
zato traje štrajk.
i naši djedovi su sretni!
prevrtanjem po grobovima,
napokon mogu promijeniti,
jednoličnu i dosadnu pozu.
( ... mi smo sredstvo društvene onanije.
pitanje je samo
jesmo li izdrkani,
ili smo izdrkotina? )
( Zagreb, 14. listopada 1994. )
Nema komentara:
Objavi komentar