Trgovina

svi mi plaćamo za ševu.
kurvi stotku za sat,
sponzoruši lajnu,
ili dvije, tri juice vodke…
nijedna ševa nije besplatna.
u braku seks zaradiš,
jer si primijetio
da je bila kod frizera.
ili si se sjetio
kupiti uloške i mlijeko…
nijedna brate,
nijedna ševa nije besplatna.
one to dobro znaju
pa skupo prodaju,
to svoje malo krzno.
sad znaš brate,
zašto nam jedna
nikad neće biti dovoljna…

Na obali

hajdmo…
iskušajmo
tu novu avanturu.
tko zna,
možda nam se posreći…
možda nam se zbilja,
dogodi smrt…
idemo.
dosta smo gubili vrijeme.
dajmo životu oduška.
zagledajmo se u more,
i ukažimo čast,
velikoj crnoj dami.
hajdmo…

...ne vrijedi to ništa...

noćas nije bilo mjesta,
za nove utvare.
ispražnjeni ormari,
paučina,
i prašnjava soba,
sve to podsjeća
na neka bolja vremena.
uvijek je jučer,
bilo bolje.
i uvijek je nada,
da će sutra dati više.
jedino je danas,
uvijek jednako loše.

Mučna noćna muzika

najgore su noći.
onaj trenutak,
kad gase se TV i svjetla.
nagla tišina.
i mrak.
znam da ću još dugo,
gledati gore,
kroz mrak.
promatrati na plafonu,
ples sjena,
razigrani bljesak neona,
i tango automobilskih farova…
kao u filmovima.
baš kao u filmovima.
bezuspješan je,
silan trud
da zaspem.
prokleta vrućina!
i vražje beštije,
što zvrče, cvrče,
mozak mi žderu,
svojom odvratnom muzikom.
njihov poziv na jebačinu,
podsjeća me,
koliko prazna mi je postelja…
držim jastuk na znojnoj glavi,
vrtim se…
najzad zaspim,
pa se budim u znoju,
i urlam glasno, najglasnije,
tvoje ime
izgovaram….
proklet bio.
kad te nisam znao sačuvati…

Društvena onanija

polako silazimo stepenicama,
u podrume osjećaja.
svuda oko nas trune duša,
vapi, za suptilnom analizom.

poroci gube na popularnosti,
više nisu zanimljivi.
previše je novaca potrošeno
na reklamne poruke.

sve to aludira na med i mlijeko,
što teku potocima.
samo, svi ti potoci se,
ne ulijevaju u naše živote...

danas smo slobodni,
danas smo sretni.
zato traje rat,
zato traje štrajk.

i naši djedovi su sretni!
prevrtanjem po grobovima,
napokon mogu promijeniti,
jednoličnu i dosadnu pozu.

( ... mi smo sredstvo društvene onanije.
pitanje je samo
jesmo li izdrkani,
ili smo izdrkotina? )


( Zagreb, 14. listopada 1994. )

MOJA MALA JAHAČICA

Ujutro je najljepša,
moja mala.
Nenašminkana,
zgužvana,
zapletene kose.
Jedno oko
krmeljavo,
drugo boksački zatvoreno.
Jedva ga otvara,
onako betonirana,
skorenom spermom.

Ujutro je
volim najviše.
Onako maznu
i lijenu.
Kad trgne se
i namjesti,
svoje toplo dupe.
Hrapavo jutarnje
zajeca kad uđem.
U trenu je budna,
pa se žestoko propinje.